BiH je prije 11 godina napravila plan borbe protiv pandemije: Onda ga je zaboravila

Foto: Shutterstock

Jedini jedinstveni nacionalni plan pripravnosti i kontrole pandemijske influence u Bosni i Hercegovini nije ažuriran u proteklih 11 godina, od 2009., kada je napravljen – pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže BiH.Ovaj plan usvojen je nakon što su godinama prije njega napravljeni entitetski planovi pripravnosti, dok slični planovi postoje i u nekim kantonima.

Sagovornici BIRN-a BiH koji rade u bolnicama kažu da rade po entitetskim planovima. Većina njih nije nikada ni upoznata sa postojanjem državnog plana.

Goran Bjeković, ortoped bolnice u Zvorniku i član Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske (RS), iznenađen je postojanjem ovog plana.

“Imam 12 godina staža. Plan iz 2009. godine nikada nismo vidjeli. Nikada nismo imali nikakve vježbe u slučaju pandemije zaraznih bolesti”, kaže on i dodaje kako je “administracija veća od sistema zdravstva”.

“Ko zna kako je uopšte nastao taj plan”, pita se Bjeković.

(Ne)poznati plan

Kreiranje okvirnog dokumenta za cijelu BiH započelo je 2008., a završeno je godinu dana kasnije, nakon što je revidiran i usaglašen sa odredbama Okvirnog zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u BiH. Radnu grupu za njegovu izradu formiralo je Ministarstvo civilnih poslova BiH.

“Navedeni Plan pripravnosti i kontrole pandemijske influence u BiH izrađen je na temelju prethodno urađenih planova pripravnosti u Federaciji i Republici Srpskoj, a kroz dugotrajan proces usklađivanja i usaglašavanja s mnogobrojnim važećim zakonskim propisima u BiH i predstavlja jedini usvojeni okvirni Plan pripravnosti i kontrole pandemijske influence u BiH. Generalne smjernice ovog plana primjenjive su i danas”, objašnjavaju iz Ministarstva civilnih poslova BiH.

Plan je definisan kao “dokument s jasno definiranim ciljevima, pokazateljima, referentnim jedinicama i mehanizmima za provedbu” i može biti koristan i u slučaju pojave novih prijetnji.

“Planove treba revidirati i ažurirati najmanje jednom u tri godine, a u slučaju izbijanja pandemije odmah”, navodi se u ovom dokumentu.

U fazi prije izbijanja pandemijske gripe, planom je bila predviđena i “komunikacija sa zdravstvenim radnicima i veterinarima koja bi se odvijala putem obuka o pandemijskoj gripi, treninga namijenjenih entitetskim i kantonalnim zavodima za javno zdravstvo koje bi provodili stručni timovi entitetskih zavoda odnosno instituta za javno zdravstvo, te obuka službi za epidemiologiju na svim nivoima. Obučeni ljekari bi pružili daljnju obuku na nivou primarne zdravstvene zaštite”.

Uprkos navedenoj tvrdnji Ministarstva civilnih poslova BiH o praktičnoj primjeni smjernica Plana pripravnosti iz 2009. godine, čini se da one do danas nisu korištene.

Ni Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore Federacije, za državni plan nije nikada čuo.

“Možda je on bio poznat nekolicini odgovornih, ali ne i svim onim koji trebaju da ga znaju na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite. Od takvog plana koji je, čini se, privilegija nekolicine, zdravstveni sistem nema nikakve koristi”, kaže Drljević.

Nermina Kamenica, direktorica Kantonalne bolnice Goražde, također navodi da uposlenici ove ustanove nisu nikada bili upoznati s Planom iz 2009. godine.

“Također, do sada u Kantonalnoj bolnici Goražde nismo imali vježbe simulacije kada je u pitanju epidemiološka kriza”, dodaje Kamenica.

U skladu s Međunarodnim zdravstvenim propisima (IHR) iz 2005. godine, države članice Svjetske zdravstvene organizacije (SZO/WHO) obavezale su se da će razviti, ojačati i održavati nacionalne kapacitete potrebne za nadzor, provjeru i reakciju na akutne događaje u javnom zdravstvu s potencijalnim prijetnjama zdravlju stanovništva širom svijeta i umanjiti međunarodni promet putnika i roba.

Četiri godine kasnije, u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) pojavio se novi virus gripe A (H1N1) poznatiji kao “ptičija gripa”.

Svjetska zdravstvena organizacija učestvovala je u izradi Plana pripravnosti i kontrole pandemijske influence u BiH iz 2009. godine, koji je, kako navodi Victor Olsavszky, šef ureda Svjetske zdravstvene organizacije u BiH, u skladu sa IHR-om.

IHR odbor BiH čine dva predstavnika Ministarstva civilnih poslova BiH, jedan predstavnik Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo ispred FBiH, jedan predstavnik Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske ispred RS-a, te jedan predstavnik Odjela za javno zdravstvo i druge usluge Vlade Brčko distrikta BiH.

“U protekle četiri godine, SZO je organizovala ili podržavala bh. zdravstveni sektor u organizaciji sastanaka odnosno radionica IHR odbora BiH najmanje dva puta godišnje. Simulacijske vježbe bile su dio edukacija. Pored toga, IHR odbor BiH pod koordinacijom Ministarstva civilnih poslova BiH učestvovao je u svim međunarodnim simulacijskim vježbama koje organizuje Svjetska zdravstvena organizacija, a riječ je o online vježbama”, pojašnjava Olsavszky.

O vježbama, kao ni o Planu iz 2009. godine, nisu bili upoznati sagovornici iz lokalnih bolnica s kojima je razgovarao BIRN BiH.

U dopisu Ministarstva civilnih poslova BiH navodi se da, “polazeći od zakonom definisanih nadležnosti u oblasti zdravstva, Ministarstvo civilnih poslova BiH nije koordiniralo simulacijske vježbe za slučajeve širenja zaraznih bolesti u zdravstvenim ustanovama”.

Danas smatraju da ovakvim obukama trebaju prisustvovati i predstavnici zdravstvenih ustanova u BiH.

“Potrebno je da, pored institucija koje predstavljaju zdravstvene vlasti u BiH, i same zdravstvene ustanove budu sudionici simulacijskih vježbi s ciljem što bolje pripreme i identifikacije eventualnih nedostataka”, sugerišu iz Ministarstva civilnih poslova.

I Ministarstvo sigurnosti BiH učestvovalo je izradi našeg jedinog nacionalnog Plana pripravnosti i kontrole pandemijske influence u BiH iz 2009. godine.

Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH, mišljenja je da se dio smjernica ovog plana može koristiti i danas.

“Ovaj plan se pokazao izuzetno korisnim u vrijeme kada je donesen i za potrebe kojima je bio namijenjen. Međutim, svi akcioni planovi ne mogu imati vrijednosnu valorizaciju ako čelni ljudi institucija, pa i ministarstava, nemaju kapacitet da se ponašaju kao krizni menadžeri, donose brze i na zakonu zasnovane odluke”, tvrdi Radončić.

(Ne)organizacija zdravstvenog sistema

Ministarstvo civilnih poslova BiH kao i Ministarstvo sigurnosti BiH i Svjetska zdravstvena organizacija svjesni su slabosti BiH da na epidemiološku krizu odgovori spremnije.

U Planu pripravnosti iz 2009. godine, u slučaju pandemije, ističe se važnost “normalnog poslovanja zdravstvenih službi, te omogućavanja pružanja svih potrebnih zdravstvenih usluga uz kontinuirano provođenje mjera zaštite od širenja bolesti.

Još tada je uočeno da “ne postoje planovi za vanredne situacije za bolnice, pa bi bilo potrebno da se u narednom periodu razviju planovi za vanredne situacije na osnovu usvojenog nacionalnog plana”.

Aktivacija plana za vanredne situacije podrazumijeva, između ostalog, pripremu 17.000-18.000 kreveta za oboljele od gripa u BiH i osmišljavanje plana zapošljavanja zdravstvenih radnika i ostalih zdravstvenih radnika kao što su: “mladi nezaposleni ljekari i medicinske sestre, prethodno osposobljeni za potrebno radno mjesto, kao i radnici za čišćenje, prevoz pacijenata, električari, vodoinstalateri i volonteri obučeni za pružanje njege i drugih potrebnih usluga”.

Medicinski materijal – koji podrazumijeva opremu za ličnu zaštitu, antivirusne lijekove i antibiotike – također bi trebao biti pripremljen za 15 do 18 timova, dok bi bolničke apoteke trebale imati zalihe lijekova za 13.000 do 18.000 oboljelih.

Rad po takvom planu pokazao se izazovnim u zemlji s brojnom administracijom uprkos naporima zdravstvenih radnika. Iz Ministarstva civilnih poslova objašnjavaju da se “slabosti ogledaju u složenom administrativnom uređenju i zdravstvenim sistemima sa velikim brojem institucija i ustanova uključenih u pružanje odgovora, kao i nepostojanju kriznih planova u svim zdravstvenim ustanovama”.

“Jake strane se ogledaju u dobrom zakonodavstvu u oblasti zaraznih bolesti i iskusnim i požrtvovanim zdravstvenim radnicima”, navode iz Ministarstva civilnih poslova.

“Slabosti su i dalje jednake i vežu se za ekonomsku i socijalnu stabilnost te decentralizovan sistem uređenja BiH, a jake strane su vezane za svijest građana te izuzetne napore koje ulažu svi segmenti sistema u borbi protiv pandemije”, nadovezuje se Radončić.

Olsavszky kaže kako su se sudionici simulacijskih vježbi složili da je BiH spemnija na pružanje odgovora u slučaju izbijanja pandemije neke zarazne bolesti koja dolazi izvan BiH, za razliku od situacije kada prijetnja nastaje u zemlji.

“U slučaju potencijalne epidemije u blizini entitetskih granica, BiH nema razvijene sisteme kontrole koji su potrebni za pravovremeno otkrivanje epidemije. Jedan od razloga je fragmentacija zdravstvenog sistema u BiH i administrativna organizacija”, zaključuje Olsavszky.

U stručnom radu “Spremnost bh. zdravstvenog sistema za pandemiju gripe počev od 2010. godine”, objavljenom u domaćem časopisu “Materia Sociomedica” 2013. godine, analizirane su slabosti i dobre strane zdravstvenog sistema u BiH. Napisala ga je grupa autora, među kojima je i Aida Pilav, sadašnja predsjednica Kriznog štaba Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo.

Iako je nakon njegove objave izostala reakcija nadležnih institucija, u njemu se navodi da “zdravstvo u BiH nije na nacionalnom nivou. BiH ima 13 ministarstava zdravstva. Shema nepredviđenih slučajeva i plan pripravnosti trebaju biti na nacionalnom nivou, a to kod nas nije slučaj”.

Pilav je i danas mišljenja da BiH nedostaje jedinstven plan pripravnosti za borbu protiv pandemije jer zarazne bolesti ne poznaju granice, a borba je zajednička.

“U periodu kada je rad pisan, uvidjeli smo, kao nedostatak u sistemu zdravstvene zaštite, izostanak kontinuiteta u provođenju plana pripravnosti, naprimjer kontinuirani nadzor i jačanje sistema javnoga zdravstva za javnozdravstvene prijetnje, a kroz jačanje procesa planiranja, ažuriranja planova, nadzora, protuepidemijskoga odgovora i komunikacije za različite faze pandemije, što se i u aktuelnom momentu pokazalo tačnim”, kaže Pilav.

U Hrvatskoj je mnogo ozbiljnije shvaćena važnost usvajanja nacionalnog plana pripravnosti, a njegova primjena uveliko olakšana jedinstvenim pristupom krizi.

Hrvatska je 2010. godine usvojila “Nacionalni generički, integrirani plan koordiniranog postupanja u zdravstvenim kriznim situacijama”. U njemu je jasno navedeno da je “sistem upravljanja zdravstvenom krizom očekivan od stanovništva, a od države treba biti organiziran, profesionaliziran i nadziran. Planovi su bezvrijedni ako se ne razumiju i ako se ne koriste kao temelj trenažnog procesa i redovno uvježbavanje putem simulacijskih vježbi”.

Bernard Kaić, epidemiolog i voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, za BIRN BiH pojasnio je važnost koordiniranog postupanja u zdravstvenim kriznim situacijama.

“Potreba za brzim odlukama, nedostatak vremena, resursa i obučenog osoblja može dovesti do haosa tokom vanredne situacije. U vanrednim događajima potrebni su jasni i unaprijed definisani postupci koji osiguravaju koordinirano i učinkovito djelovanje. Stoga je nužno da se uloge i odgovornosti, resursi i strategije komunikacije utvrde prije vanrednog stanja. Bilo je i pojedinačnih vježbi u pojedinim zdravstvenim ustanovama”, jasan je Kaić.

Nedefinisan pristup

Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da svaka zemlja treba imati plan pripravnosti za sprečavanje i reagovanje u slučaju prijetnje visoko patogenih uzročnika bolesti ili bilo koje druge zarazne bolesti, sukoba, prirodnih katastrofa, klimatskih promjena, neplanirane urbanizacije, migracija, hemijskih ili radio-nuklearnih incidenata i zagađenja hrane.

Plan pripravnosti i kontrole pandemijske influence u BiH iz 2009. godine predviđa da glavnu ulogu u borbi protiv pandemije vodi Vijeće ministara BiH, koje bi formiralo Koordinaciono tijelo BiH za zaštitu i spašavanje, sastavljeno od 21 člana, čije bi naredbe provodili entitetski i kantonalni nivoi te Vlada Brčko distrikta.

Tokom pandemije koronavirusa u BiH ove riječi svoju primjenu teško da su doživjele u praksi.

Radmil Marić, direktor Univerzitetske bolnice Foča, ističe da ova ustanova djeluje u skladu s entitetskim propisima. O važnosti nacionalnog plana pripravnosti, pa ni o tome da li je upoznat s postojanjem onog iz 2009. godine, nije želio govoriti.

“Moram vas obavijestiti da ova ustanova u slučaju pojave pandemije neke zarazne bolesti postupa u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti Republike Spske, kao i odlukom Vlade Republike Srpske odnosno Republičkog štaba za vanredne situacije i drugim podzakonskim aktima koji su na snazi”, izjavljuje Marić.

Saša Vujnović, predsjednik Komore doktora medicine Republike Srpske, na pitanja o nacionalnom planu pripravnosti iz 2009. godine odgovorio je u jednoj rečenici.

“Komora doktora medicine Republike Srpske podržava svaku akciju i plan koji za cilj ima unapređenje zdravstvenog sistema na teritoriji BiH, pa samim tim i Republike Srpske, uz uvažavanje ustavne strukture BiH i jasno definisanih nadležnosti”, poručio je Vujnović.

Goran Bjeković, ortoped i član Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine RS-a, smatra da glavnu riječ tokom pandemije i dalje ne vode ljekari i stručnjaci.

“U Republici Srpskoj nemamo dovoljno epidemiologa i infektologa. Mi koristimo iskustva iz Srbije, a ona ih je preuzela iz bivše SFRJ. Milorad Dodik je u jednom obraćanju rekao, parafraziraću, da možete imati sve znanje ali da samo politički angažovani ljudi mogu uspjeti. Ovo što nam se danas dešava jeste osveta loših đaka. Sve vode političke stranke, a struka se ne pita”, kaže Bjeković.

“Evo, naprimjer, morao sam čekati s jednom intervencijom dok se test na prisustvo koronavirusa ne pošalje iz Zvornika u Banjaluku. Nikoga nije briga šta će biti s pacijentom dok ne dođu rezultati”, dodaje Bjeković.

Zenički ljekar Drljević ističe da je “bolje imati dobro organizovan nego bogat zdravstveni sistem”.

“Smatram sasvim razumnim napraviti adekvatan plan pripravnosti koji bi se bazirao na osnovu do sada stečenih pozitivnih kliničkih iskustava, ali i na osnovu brojnih organizacijskih i konceptualnih promašaja koji su pratili ovu pandemiju”, tvrdi Drljević.

Pilav misli da je potrebno “educirati posebno profesionalce u odgovoru na javnozdravstvene prijetnje, čak i kroz postdiplomske studije, specijalizacije ili makar module na fakultetima zdravstvenih studija”.

Predstavnici Ministarstva civilnih poslova BiH i Ministarstva sigurnosti BiH najavljuju skoro ažuriranje postojećih planova.

“U okviru tekućeg projekta ‘Jačanje kapaciteta nadzora i odgovora na ptičiju i pandemijsku influencu u Bosni i Hercegovini’, koji finansiraju Američki centri za prevenciju i kontrolu bolesti, planirane su i aktivnosti ažuriranja postojećih planova pripravnosti u FBiH i RS-u, kao i Plana pripravnosti i kontrole pandemijske influence u BiH”, najavljuju iz Ministarstva civilnih poslova BiH.

Izvor: Klix.ba

0
0
  Subscribe  
Notify of