Havajski poluotok Kalaupapa je mjesto gdje žive posljednji gubavci na svijetu

Stoljećima je Kalaupapa na havajskim otocima Molokai služila kao karantin za ljude oboljele od gube (Hansenove bolesti ili lepre). Ovo tropsko nalazište sada je nacionalni park.

Iako su se mnogi nacionalni parkovi u SAD-u privremeno zatvorili kako bi se zaustavilo širenje COVID-19, nacionalni historijski park Kalaupapa ostao je “otvoren” za svoje stanovnike, ali ne i za posjetitelje, piše Nationalgeographic.com.

Kalaupapa se nalazi na osamljenom poluotoku, udaljenom od ostatka otoka Molokai. Kalaupapa je dom manje od desetak ljudi koji su bolovali od Hansenove bolesti, jedini preostali stanovnici među hiljadama oboljelih.

Ne postoje putevi koje bi poluotok povezivale s “gornjom stranom Molokai”. Pristupit se može avionom ili brodom. U Kalaupapi nema vatrogasne službe, nema policije, nema bolnica. Svako kome je potrebna medicinska njega, pomoć šalje se šalje zračnim putem.

S ograničenim medicinskim sredstvima i starijom populacijom koja se smatra visoko rizičnom grupom za COVID-19, stanovnici ovog mjesta koje je nekada bilo stvoreno za bolesne ljude, sada čine sve da ga napuste. Broj turista na Havajima znatno je opao. No, Kalaupapa ne rizikuje i zatvorena je do daljnjeg.

Od 1865. do 1969. godine za oko 8.000 stanovnika Havaja sumnjalo da imaju gubu te su prisilno poslani na poluotok Kalaupapa da se sami brinu o sebi. Mnogi su u mladosti odvojeni od svojih porodica. Najmlađi pacijent u Kalaupapi imao je samo četiri godine.

Lijek za Hansenovu bolest stigao je na Havaje 1949. godine, ali tek je 1969. ukinut zakon o karantinu – više od 100 godina nakon što je donesen – i bivšim pacijentima je bilo dopušteno da napuste ovo mjesto. Ali to nisu učinili svi. Većina njih je tamo živjela velikim dijelom svog života. A za neke bivše pacijente koji su izgubili kontakt s porodicama, Kalaupapa je bio jedini dom.

Nacionalna služba parkova (NPS) 1980. godine proglasila je Kalaupapu nacionalnim historijskim parkom.

0
0
  Subscribe  
Notify of