Voda te sluša, lijepo pričaj

0
112

Čini se kao da nema ništa jednostavnije od vode. Stručnjaci tvrde da voda “pamti”, “voli” klasičnu muziku, lijepe riječi i nježnosti, ali i da poprima ljekovita svojstva svih materija i biljaka s kojima dođe u kontakt.

BEZBOJNO hemijsko jedinjenje kiseonika i vodonika (H2O) koje je osnova života na našoj zemlji, u različitim formama prekriva preko 70% zemljine površine. Ova jednostavna, a s druge strane tako čudesna tečnost, daje nam mora, jezera, rijeke, kišu, led, snijeg, možda i najljepšu atmosfersku pojavu – dugu… Ona nas krijepi, iscjeljuje, relaksira, pročišćava… Koliko je važna dokazuje činjenica da su sve poznate civilizacije u historiji bujale baš pored velikih voda.

Egipat je stasao pored Nila, Mezopotamija uz Tigar i Eufrat… baš kao i moderne priestolnice i veliki svjetski centri kao što su London, Pariz, Tokio…Voda “živi”, tvrde neki stručnjaci i smatraju da je ona akumulator i transformator svih energija koje postoje na zemlji i u svemiru. Počinje svoj “život” onog trenutka kada padne na zemlju kao kiša i tada je potpuno čista, ne sadrži nikakve minerale i elemente. Međutim, na svom putu oko svijeta, ona apsorbuje sve na šta naiđe i nastavlja svoj put kroz rijeke, jezera, mora. Isparava, odlazi u oblake i ponovo se vraća… Neki naučnici vjeruju da voda usput ostvaruje interakciju sa svim bićima i životnim procesima na zemlji, preuzima svojstva svega na šta naiđe i prenosi ih dalje.

Bez vode ne možemo, potrebna nam je svake sekunde našeg života. “Česmovača”, koju bije glas da nije čista, može se pretvoriti u zdravu vrlo jednostavno – odleđivanjem. Naime, poslije zamrzavanja i odleđivanja u vodi ostaje talog na dnu u kojem se zadržavaju sve toksične supstance. Stručnjaci tvrde da, ipak, ne bi trebalo da eksperimentišemo i da je flaširana voda najbolji izbor, a na vama je samo da odaberete omiljenu.

Čuveni austrijski naučnik Viktor Šauberger, 20-ih godina prošlog vijeka, tvrdio je da je voda živa, odnosno da se ponaša kao živo biće, da ima svoj životni vijek i sudbinu, i da, ako s njom nepravilno postupamo, može da se “razboli” i “naljuti”. Tvrdio je da svoja stanja može da prenese i na ostale žive organizme koji je okružuju, pa tako utiče na ljude, životinje, biljke… Njegova istraživanja potvrdio je i japanski naučnik Masaru Emoto, koji je ispitivao kako se voda “ponaša” kada se izloži različitim vanjskim utjecajima, kao što su, na primjer, riječi, muzika, misli, pa čak i molitva. Uzeo je uzorke vode iz jezera, rijeka i izvora, zamrzavao ih, izlagao raznim utjecajima i proučavao ispod mikroskopa. Došao je do zapanjujućih rezultata. Primijetio je da voda iz prirodnih izvora, odnosno ona koja je čista i neprerađena, koja dolazi iz “zemljine utrobe”, formira potpuno jedinstvene i vrlo pravilne heksagonalne kristalne oblike izuzetne ljepote, koji su pod mikroskopom izgledali kao prava umjetnička dela. S druge strane, kristali iz zagađenih voda, hemijski prerađenih ili tretiranih bili su deformirani, nepravilni i ružni. Zamolio je tada sveštenika iz lokalnog hrama da očita molitvu zagađenoj vodi koji je zamrzao i ponovo promatrao. Dogodilo se nešto čudesno – kristali su se poslije molitve ispravljali, dobivali lijepe i pravilne oblike, baš kao i oni iz prirodne, čiste izvorske vode.

Također, voda jako voli klasičnu muziku, a posebno “uživa” u djelima Baha i Mocarta, pa kristali koje voda formira budu perfektnog oblika, gotovo geometrijski pravilni. Ali, zato, na primer, poslije pjesme Elvisa Prislija “Heartbreak Hotel”, kristali se deformišu i izgledaju kao napukli. Voda mnogo voli i nježne riječi, pa je bila savršena kada joj se govorilo “hvala”, “izvoli”, “volim te”, ili joj se uputio bilo kakav nježan gest ili znak ljubavi.Voda ne voli agresiju ni mržnju, baš kao ni “brzu” muziku. Na grube riječi i loše ponašanje, tehno ili hevi-metal muziku, reaguje uvijek isto – ne formira kristale. Još jedna nevjerojatna reakcija vode primijećena je nakon što se u čašu doda samo jedna kap aromatičnog ulja bilo koje biljke. Ledeni kristali poprimaju oblik cvijeta biljke čije je ulje dodato. Upravo na tome se bazira teorija da voda poprima ljekovita svojstva materija ili biljaka.

Zanimljivo je da, iako se bezbroj puta razrijedi, kristali vode ostaju isti i ljekoviti su baš kao i prilikom najjače koncentracije biljaka. Na tome se bazira i homeopatija, a homeopate rastvaraju supstance sve dok one postanu nevidljive u vodi. Ali, čak i kada se to dogodi, blagotvorna dejstva razlaganih supstanci ostaju, što se objašnjava sposobnošću vode da “pamti”. Međutim, homeopate upozoravaju da će nam upravo ta osobina “doći glave”. Jer, voda pamti i hemikalije i otrove koje ispuštamo u atmosferu, rijeke i mora, i bez obzira na to koliko je kasnije “glancamo”, filtriramo i tretiramo, ona će nam sve vratiti.

Komentiraj

Molimo Vas unesite Vaš komentar!
Molimo Vas da unesete svoje ime ovdje

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Monokl.online